Stožer

Čudo je ovaj život! 😄

Danas na času palija prevodimo neku suttu u kojoj se pominje kako brahmani prinose životinje kao žrtve bogovima. Na to naš profesor, koji je jedan divan čovek i mnogo zna, pa voli da priča ne samo o jeziku, već i sadržaju govora koje prevodimo, počne da objašnjava kako se zapravo to žrtvovanje konja, volova, koza i ostale sitne divljači odigravalo i pomene da je važnu ulogu imao žrtveni stub. Na paliju thūṇa, na sanskritu sthūṇā, (eto odakle naše “stub”) od korena sthā– od kojeg je nastala i naša reč “stajati”. Druga reč na paliju i na sanskritu za žrtveni stub je yūpa (opet podseća na reč “stub” ). Za njega se vezivala životinja pre klanja. Takođe, taj stub u sred svetog prostora za žrtvovanje predstavljao je axis mundi ili pre columna mundi, osovinu sveta, put koji povezuje ovaj naš i svet bogova. Verovatno je imao i faličku simboliku, jer podseća na Šivin lingam, al kako će živ čovek sve to po’vatati.

Da se radi o jako starom ritualu vidi se i po tome što je ritual za pripremu yūpe dat još u Yađur vedi, a njegova razrada kasnije u Śatapatha brāhmaṇi (VIII-VI vek pre n.e.). I šta kaže?

Prvo, adhvaryu (vedski sveštenik koji obavlja rituale, uključujući i obeležavanje mesta za žrtvovanje, i recituje molitve sadržane u Yađur vedi) prinosi ponudu Višnuu, božanstvu koje uspostavlja poredak i prosperitet. Tako se za yūpu objavljuje da će pripadati Višnuu. Onda sveštenik i drvoseča odlaze u šumu da odaberu drvo (ovo k’o badnjak da seku). Vrste koje merkaju su palāśa, khadira ili bilva. Tu se obraćaju Vanaspatiju, “gospodaru šuma”, premazuju drvo ritualnim buterom poznatijim kao ghee (u ovim makrobiotičkim radnjicama smo ga u svoje vreme kupovali, al smo ga mazali na hleb umesto drveta, kad nismo bili upućeni). Elem, mažu oni tako i recituju svete stihove, a drvoseča se onda baci na posao, pazeći da drvo padne na istok, sever ili zapad, ali zlo i naopako ako padne na jug, koji je u stvari pravac gde duše umrlih odlaze. Dok drvo pada, sveštenik izgovara molitve u kojima ga upoređuje sa gromom i nada se da ono neće ogrebati nebo ili povrediti vazduh, već da će se sjediniti sa zemljom. Onda se drvo ponovo maže gheejem (koji se isto smatra gromom), kako nikakvo zlo ne bi došlo od njega, a iz preostalog panja da izbiju novi izdanci. Na kraju se okreše i obradi tako da krajnja yūpa ima osam stranica. Dužina joj je propisana na ne manje od dva i po metra, ako je u pitanju ritual sa somom. Ako nije, može i kraće. Daj šta daš.

I sad ja ne budi lenj, pogledam malo na netu i nađem neke slike (ko je gadljiviji neka ne gleda), po onoj staroj jedna slika vredi više nego hiljadu reči.

Razna su pravila vezana za ove obrede prinošenja žrtve, koji su zapravo bili centralni element brahmanske vedske religije i koju je Buda, kako drugačije, strogo osuđivao. Jedno pravilo je da je životinju trebalo ubiti jednim udarcem. Pretpostavljam da je ovo važilo za one manje, jer vola ubiti jednim udarcem je malo teže. Doduše, što se kaže, ima još onih koji mogu volu rep iščupati, ali opet, nije to to 🙂

Ali onda gle čuda, potpuno neočekivano nabasam na to da je i kod nas nekada na mestu gde vršilo žito (zvalo se gumno) stajao poboden stub – stožer. Nešto ovako:

Zanimljiv je taj naziv, jer je stožer nešto što se ne pomera, ali i oslonac, centralna tačka. Čega? Ako malo zamislimo celu situaciju, lako vidimo da se zapravo Sunce i senka koju ono pravi po ceo dan kreće “oko” stožera, što ga čini nekom vrstom sunčevog sata, ali i kalendara.

Inače stub je tretiran kao tron boga žita i njemu su se u vreme vršidbe, ali i u dan zimske ravnodnevnice prinosile biljne žrtve bogovima prinosile životinje radi plodnosti. No, je li moguće da je bilo i životinja isto tako vezanih za taj stub kao u našoj sutti? Trebalo bi dalje istraživati, ali verujem da jeste, jer ipak je to sve jedna drevna indoevropska kultura, pa smo prepisivali jedni od drugih 🙂

Inače, kada je stožer trebalo zameniti, on se nije bacao, već bi za pobo među košnice, da tamo obezbedi razmnožavanje.

Eto kako korak po korak od Indije dođosmo do Srbije i od žrtvenog stuba do pčela. 🙂

2 thoughts on “Stožer

  1. Sličnost izmedju zrtvenog stupa, stozca, stozera u vedskoj religiji i shiva-lingama u tantrickoj predaji je samo povrsna i slucajna. Nema prave sadrzajne veze izmedju ove dvije stvari, jednako kao sto su i ove dvije religije (brahmanizam i tantra) u svjojoj sustini vrlo razlicite i suprotstavljenje… naravno, usprkos svojem vjekovnom suzivotu, mijesanju i prozimanju.

    Shivalingam (doslovno prevedeno to znaci Shivin znak, oznaka Shive) u tantrickoj predaji predstavlja cistu i neuvjetovanu kozmicku svijest – Shivu. Ona se u duhovnoj simbolici tantre predstavlja ravnom okomitom crtom. To je ona ista ravna okomita crta koju shaivisticki yogini iscrtavaju na svojem celu. Vjerovatno je to bio jedan od najranijih arhetipskih simbola koji su sljedbenici Shive jos u predpovijesno vrijeme iscrtavali na svoji celima kao znak pripadnosti redu posvecenih tragaoca za cistom svijescu. Ljudi kamenog doba vjerovatno nisu imali drugih materijala za svoje simbolicko izrazavanje osim… kamena, ili mozda drveta, ali drvo je bilo mnogo mekse i propadljivije pa su kod svetih simbola opet prednost davali kamenu. Koji kamen bi najbilje odrazavao ravnu uspravnu crtu? Vjerovatno nekakav izduzen kamen. Pri tome se prednost davala izduzenom, jajolikom kamenju koje je stvorila sama priroda, a ne ljudska ruka. A gdje se takvo prirodno izduzeno kamenje obicno moze naci? U rijekama gdje je priroda sama izvajala takve izduzene oblutke. I jos recimo da je najpozeljnija boja crna, jer crna predstavlja nevidljivost, odsustvo svih boja. To ustvari predstavlja poruku da je cista svijest nevidljiva, skrivena iza sarenila svakodnevnih svjetovnih pojava i podrazaja kojima je nasa svijest zatrpana putem cula i misli te da se za postizanje uvida u cistu svijest sarenilo uma mora smiriti sabranoscu, yogom. Zato su i danas Shiva lingami koji se obozavaju u indijskim hramovima ili domovima obicno od prirodno izvajanog crnog rijecnog kamena.

    Za tantrike je cijeli svijet ispoljenje ciste svijesti, samoga Shive. A cista svijest se ne moze dostici izvanjskim sredstvima kao sto je zrtvovanje zivotinja, nego samo unutrasnjim putem, putem smirenja uma. Zato su tantrici oduvijek brahmansko zrtvovanje zivotinja smatrali izrazom krajnjeg neznanja i neprosvjecenosti. I zato je veza izmedju izduzene oznake Shive i brahmanskog zrtvenog stupa tek slucajna i povrsna. Nema prave sadrzajne veze izmedju ova dva simbola… mada svaki u svojem religijskom kontekstu nesumnjivo imaju vaznu simbolicku ulogu.

    Prilikom razumijevanja simbolike shaivisticke tantre moramo uvijek imati na umu da je to religija koja je nastala u mladje kameno doba i njezini najstariji duhovni simboli jos uvijek bastine razmisljanja ljudi kamenog doba. Drevnih yogina odjevenih u krzna koji su na koncu zadnjeg ledenog doba, mozda i prvi medju covjecanstvom, krenuli na put smirenja sarenila uma i uvida u cisto polje beskonacne svijesti.

    Like

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s