Vesak – 6. maj

Povređivati druga živa bića,
koja, slično nama, i sama sreću traže,
znači povređivati samoga sebe.

Dhammapada, 131

Ako govorimo o našem odnosu prema drugim bićima, prilično je očigledno šta znači živeti bez povređivanja. Ali šta to znači ako svoju pažnju okrenemo ka unutra? Šta znači živeti bez povređivanja u odnosu na sva ona “živa bića” koja nastanjuju naše unutrašnje svetove? Kako se prema njima odnosimo? Ako se osećamo sputanima zbog lošeg raspoloženja ili, što je još bolnije, preplavljeni intenzivnim negativnim emocijama, jesmo li u stanju da se sretnemo sa tim “bićima”, istinski ih primimo takva kakva jesu i na taj način ih učinimo slobodnim?  Ili ih kritikujemo i borimo se sa njima, uvećavajući na taj način bol? Svako biće žudi da bude slobodno, uključujući i ona ružna, nepoželjna bića koja toliko dugo držimo u zatočeništvu.

S dobrim željama,
Ađan Munindo

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s