Udayamāṇavapuććhā, Sn V.13
1105. „Dođoh iz potrebe da postavim pitanje,“
(reče poštovani Udaya),
meditantu, sasvim pročišćenome,
koji je izvršio zadatak, uklonio otrove,
potpuno nadišao sve pojave.
Govori mi o oslobođenju krajnjim uvidom,
potpunim razaranjem neznanja.“1106. „Napustiti treba oboje,
(Udaya,“ reče Blaženi),
i slasti čulnog užitka i tugovanje;
ukloniti tromost uma treba,
odbraniti se od nemirne savesti;1107. pročišćenje spokojstvom i svesnošću,
kojem prethodi promišljanje istine –
to ja nazivam oslobođenjem krajnjim uvidom,
potpunim razaranjem neznanja.“1108. „Čime je okovan ovaj svet?
Uz pomoć čega od putuje?
Sa potpunim odustajanjem od čega
se može govoriti o nibbāni?“1109. „Ovaj svet užitkom je okovan,
uz pomoć misli on putuje.
S potpunim odustajanjem od žudnje,
može se govoriti o nibbāni.“1110. „U onome ko živi sabrano,
kako to svest potpuno utihne?
Došli smo to da upitamo Blaženog,
zato saslušajmo šta imaš da nam kažeš.“1111. „U onome ko se ne ushićuje osećajem,
ni spoljašnjim, ni unutrašnjim,
u onome ko na taj naćin sabran živi,
svest na kraju potpuno utihne.“1
Beleška
1 O stišavanju svesti – pri čemu se pokazuje da ono ne znači poništavanje svesti, već samo okončavanje njene neobuzdane aktivnosti – videti Upaya sutta (SN 22:53).
