Posālamāṇavapuććhā, Sn V.14
1112. „Dođoh iz potrebe da postavim pitanje,“
(reče poštovani Posāla),
„onome koji ukazuje na prošlost,
ko je bez strasti, presekao sumnju,
potpuno nadišao sve pojave.1113. Pitam Sakyu o znanju onoga
za kojeg je opažaj forme nestao,1
ko do kraja napusti ovo telo
i jasno vidi: ‘nema ničega‘
unutra i spolja:
ko bi takvoga mogao voditi?“21114. „Tathāgata neposredno zna,
(Posāla,“ reče Blaženi),
„sva područja svesti.
Tako zna i onoga koji oslobođen biva
uzimajući to područje kao svoje uporište.1115. Kada neko prepozna da
u području ništavila ushićenje jeste okov,
kada to neposredno uvidi na ovakav način,
takav tada u suštinu proniče uvidom.
To je stvarno znanje brahmana,
onoga ko proživeo je svoj duhovni život.“
Beleške
1 Pitanje se odnosi na meditanta koji je dosegao stupanj zadubljenja koji se naziva „područje ničega“. Videti IV.11, posebno strofu 874.
2 Posalino pitanje u vezi sa znanjem osobe koja je u području ničega ima dvostruko značenje. On pita šta Buda zna o takvom čoveku i isto tako šta bi neko na tom stupnju duhovnog razvoja trebalo da radi kako bi još više razvio svoj uvid. Budin odgovor odnosi se na oba ova aspekta.
