Ako budala i ceo život sa mudracem provede,
nimalo ne okusi Istinu, kao ni kašika supu.
Dhammapada, 64
Naučiti da budemo prijemčivi za nove načine posmatranja života ključni je deo duhovne prakse. U Budino vreme bilo je monaha koji su živeli sve vreme kraj njega, ali ostajali potpuno neuki u pogledu razlučivanja istinitog i lažnog. Buda ih je označavao budalama. To da poverujemo u učenje koje smo od nekoga čuli nije dovoljno. Jer Buda je od nas tražio da sami razumemo. To znači napustiti taj lažni osećaja sigurnosti što dolazi od vezivanja za ideje o uzroku patnje i ostati ranjiv; zapravo osetiti patnju života, ovde i sada, u čitavom tom kompleksu telo-um, a ne samo razmišljati o svemu tome. Iz te perspektive mnogo je više šanse da ćemo naučiti nešto istinski novo.
S ljubavlju,
ađan Munindo
![](https://budinoucenje.wordpress.com/wp-content/uploads/2023/02/0-02-0a-1b20bb91db90ffc2fdc9d732e9a55171b9c1ad8db2c8e2fafc8716be80b45078_7eb86a9ece025fcd.jpg?w=1024)